Histats.com © 2005-2014 Privacy Policy - Terms Of Use - Check/do opt-out - Powered By Histats

©  2011 Vlaška Narodna Stranka sva prava zadržana. Bobijeva 46, 19210 Bor, tel +381 30 249 56 96, e-mail: vns.pnr@gmail.com


Početna

Učlani se u VNS

Saopštenja za javnost

Multimedija

Kontakt

-Program



VDSS na You Tube

Lokacije

-Statut



Fotogalerije

Adrese:

O nama





-Bor

-Kako smo i zašto nastali





-Zaječar

-Izbori 2012





-Boljevac

Dokumenta





-Kladovo

-Statut





-Svilajnac

-Program





-Žagubica

-Finansijski izveštaji





-Petrovac na Mlavi






-Negotin






-Kučevo






-Majdanpek






-Čuprija






-Požarevac

VDSS na Yuo Tube, pogledajte video snimke aktivnosti Vlaške demokratske stranke. Finansijski izveštaj za 2018 god.

Konferencija koalicije "Dogovor" 6. oktobra 2019 god. U Beogradu.  


Srbiji nedostaju pobede, rekao je danas u Medija centru Aleksandar Stevanović, potpredsednik Stranke moderne Srbije i narodni poslanik. On kaže da se srpsko društvo poslednjih nekoliko decenija naviklo da bude gubitničko i podsetio na očekivanu euforiju prilikom međunarodnih uspeha srpskih košarkaša i odbojkaša. Pobede, kaže, nedostaju i ljudima, posebno malom čoveku koji je uložio nešto kapitala s namerom da se razvija.

 

Konferencija koalicije "Dogovor" u Beogradu 6. oktobra 2019.


Mi mislimo, kazao je Stevanović, da se pobednički duh može braniti jedino ako slavite konkurenciju i nema ništa loše u tome ako ste najjači. U državi imamo socijalne programe ali oni ne stižu do najsiromašnijih. Želimo da država omogući jednake šanse svima, ali ne i jednakost ishoda. Dakle, država treba da omogući ljudima da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke. Treba da težimo tome da što više zarađujemo i da nas nije sramota ako smo bogati, da dokažemo da tržišna privreda nije utakmica u kojoj jedni otimaju od drugih nego takmičenje u kojem svi ravnopravno privređuju, kazao je Stevanović.

Predsednik Vlaške narodne partije, Predrag Balašević izneo je dosta zamerki na račun zakonske regulative manjinskih zajednica, posebno kada je reč o formiranju i radu nacionalnih saveta. On kaže srpski zvančnici tvrde da je Srbija na tom planu uradila mnogo, ali ističe da na terenu nije baš tako. Prvi zakon donet je 2002. godine, izmene su usledile sedam godina kasnije, ali su izbori za nacionalne savete godinu dana kasnije (2010) lažirani. Stoga ćemo se zalagati za izmenu tog zakona, tim više što su se u međuvremenu pojavile i neke nove manjinske zajednice.


 Dr Predrag Balašević


Balašević vidi potrebu da se manjinske zajednice povezuju sa matičnim organizacijama na teritoriji bivše zajedničke zemlje (Jugoslavije) i da vladajuće partije prestanu sa uplitanjem i pod kontrolom drže manje slabo organizovane manjinske zajednice.


Potpredsednik Građanskog demokratskog foruma, profesor Rade Veljanovski govorio je o Kosovu, čija tri i po decenijska kriza i dalje traje i ne nazire joj se kraj. Sa Kosovom su se javili prvi uzroci i najave raspada nekadašnje Jugoslavije, ozbiljna politička razmimoilaženja i sve se potom pretvorilo u pakao razaranja, ratnih sukoba, ljudskih žrtava, sveopšte ugroženosti, osiromašenja, zaostajanja i za zemljama ispred kojih smo bili par decenija. Danas se, kaže Veljanovski, svesno, manipulativno i propagandno potiskuju iz sećanja ta vremena, hronologija događaja, uzroci i posledice, odgovornosti i krivice, pa se ne retko o problemu Kosova govori kao da je nastao ni iz čega, tek tako, jer nas svet mrzi, ima nešto protiv nas, pa je bez ikakvih razloga rešio da podrži odvajanje Kosova od Srbije.

Jasno nam je da se rešenje ovog pitanja ne može tražiti van istorijskog konteksta i ne uzimajući u obzir objektivne činjenice i realnost sadašnjeg stanja. A prva činjenica je da je na pojave pojedinačnih primera neprijateljstava na nacionalnoj osnovi na Kosovu, još sredinom osamdesetih prošlog veka, u srpskoj vlasti došlo je do podela u kojima je tragična predominacija nacionalizma i revanšizma, ugušila iskre razuma i ta nit traje do danas. Agresivna politika Miloševićevog režima prekomernom upotrebom sile praktično je isterala Kosovo iz Srbije i dovela do toga da, iako je žrtava i zločina bilo na obe strane, Srbija bude označena kao uzročnik sukoba. O tome svedoče i dokumenti potpisani pre dvadeset godina, Kumanovski sporazum i Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN, koje je autoritarni sadašnji predsednik Aleksandar Vučić, ne tako davno, priznao da su pogrešno tumačeni, da zapravo označavaju kapitulaciju Srbije i da treba da bude jasno da se celo Kosovo više ne može reintegrisati u Srbiju.

Vejanovski je kazao da je to Vučić rekao prilikom povratka iz jedne posete, ali ne po dolasku iz Brisela, Vašingtona ili Berlina, nego kada se vratio iz Moskve, stavljajući ne previše glasno do znanja da su u zabludi oni koji misle da će Rusija istrajati u stavu o neprikosnovenoj istini koju o tim tragičnim vremenima rasporuje vlast Srbije. Dvadeset godina od povlačenja sa Kosova i bez ingerencija u južnoj pokrajini. U sveopštem huku i romoru o izdajama, neprijateljima, predaji ili očuvanju Kosova, potiskuje se i zamagljuje ta realnost, kaže Veljanovski i dodaje da Srbija ne može da ukine takse na sopstvenu robu jer nema vlast na Kosovu. Ako je neko izdao, ako je neko predao, to je bila vlast devedesetih u kojoj su učestvovali Vučić, Dačić, Vulin, Šešelj i slični. Bilo bi pravde u tome da baš oni uhvate vrelo kestenje višedecenijske krize i da im se polako hladi u rukama. Naš predlog, ističe potpredsednik GDF, obuhvata nepovredivost vlasničkih prava na Kosovu, potpunu zaštitu kulturno-istorijske baštine Srba sa posebnim stepenom zaštite religijskih svetinja Srpske pravoslavne crkve, garanciju bezbednosti i slobode kretanja, ostvarivanje veza sa Srbijom i sva druga prava koja su deo najbolje prakse Evropske unije, slobodan pristup tržištu Kosova formama i pojedincima iz Srbije i druga rešenja koja omogućavaju pristojan, bezbedan i civilizovan život ljudi. Predložena rešenja predviđaju obnovu prijateljstva i saradnje, podsticanje ekonomskog razvoj i postizanju kompromisa u interesu oba naroda. Uz sve ove pretpostavke naša je nada da bi Srbija i Kosovo mogli da budu članice Evropske unije, kada granice više neće da budu prepreka za kretanje ljudi, robe i kapitala.


Član predsedništva Stranke moderne Srbije i narodni poslanik, Nemanja Radojević čija je specijalnost međunarodni odnosi, vidi manjkavost rasprave da li građani Srbije zaista žele da se priključe EU. Isto to nedostaje i srpskoj opozicij, a Radojević tvrdi da se spoljna politika Srbije najviše bazira na dobijanje političkih poena na unutrašnjem planu. Teško je verovati da SPS ima proevropski stav i mi, zapravo, nemamo jasno definisane spoljnopolitičke ciljeve. Kada ste poslednji put videli ministarku za evropske integracije na televiziji i znate li ko je na toj funkciji?! Ali zato o tome redovno govore ministri spoljnih, čak i unutrašnjih poslova. Radojević apostrofira da Srbiji na putu ka EU stoji odnos sa Ruskom federacijom, zemljom kojoj smo po veoma lošim uslovima prodali/poklonili sve energente. Šteta je velika i niko za to nije odgovarao. To je, podsećam, urađeno u nadi da će ruski gasovod da dođe do Srbije, ali do toga nije došlo". I pored toga što mnoge ankete u Srbiji redovno pokazuju da nam je Rusija najveći prijatelj, na drugoj strani Srbija je tek na 13. ili 14. mestu. Osim toga zvaničnici EU, navodi Radojević, prepoznali su srsku spoljnu politiku kao pokušaj da se sedi na dve stolice, ili jahanje na dva konja, što se govori u novije vreme.


Predsednik Tolerancije Srbija Jasminko Hadžisalihović zalaže se za postavljanje dijagnoze  kako smo od 1.300 kaplara stiglo do 800 radnika u Namenskoj u Lučanima, a kada se radi o petooktobarskim promenama (2000) za njega je to devetnaest godina izgubljene nade. On je osudio što niko još nije označen krivim za ubistvo gardista pre četrnaet godina. Posebno je kritikovao uslove pod kojima je zakon nije bio pravedan prilikom propisivanje potrebnog broja potpisa za izborne liste i za registraciju stranake. Hadžisalihović se zalaže i za postavljanje ploče kaplaru Šemsu Midoviću (jednom od 1.300) i da li to smeta nekome u Beogradu koji je, veli, u I svetskom ratu branilo 10 do 15 hiljada Muslimana.


Na konferenciji je govorio i predsednik GDF advokat Aleksandar Olenik koji se založio za odbranu zarobljenih institucija koje trenutno ne štite prava građana. Po pitanju izlaska na naredne izbore i sve ostale, Olenik je bio izričit i objasnio zašto članovi Koalicije “Dogovor”  nisu za bojkot izbora.Izlazak na izbore je jedini način da se pobedi Aleksandar Vučić. Za njega sada glasa oko milion građana, ostalih pet miliona nisu za njega ili se ne izjašnjavaju. Teško ćemo da ga pobedimo odjednom. Trebalo bi najpre izaći na parlamentarne, potom na lokalne i na  predsedničke izbore 2022. godine. Sada nemamo instirucije za ulazak u EU, ali moramo da radimo na tome da napravimo jednu evropsku listu i da jednom za svagda završimo sa nacionalizmom, mržnjom, podelama i ratovima na ovim prostorima.


 A.Olenik: Izbori su jedini način da se pobedi Vučić


Olenik je naglasio da se GDF zalaže za besplatnu zdravstvenu zaštitu i da svi građani budu osigurani, što je sada de fakto tako, osim ljudi na birou i onih kojima poslodavci ne uplaćuju doprinose. Besplatno treba da se ide na lečenje i kod privatnika, gde sada mogu samo bogatiji.

Potrebno je da se investira u kliničke centre i u zdravstvu inicirati privatno partnerstvo, ali na način da lekari postanu gazde a ne privatnici koji više nemaju dodir sa strukom. On je ponovio svoj raniji stav da se u javnim ustanovama (bolnicama, školama, kasarnama…) ne slave verski praznici na račun države i da to treba da se vrati u privatnost. Crkvu i popove treba izjednačiti sa ostalim građanima, da su jednaki pred zakonom kao i ostali građani i da plaćaju porez.



ZTekst preuzet od:

https://gdf.rs/saopstenja/konferencija-koalicije-dogovor-stranka-moderne-srbije-vlaska-narodna-stranka-i-tolerancija-srbije/  

Autor originala: Dragan Banjac, Info GDF.


Bor 06.10.2019

Info VNS


Izlaganje dr Predraga Balaševića na konferenciji